Kako sam upoznao Ana Horvat

Ili kako se uljuđena i malo pomaknuta bakica pretvorila u diktatora i lisicu

Ana Horvat mi se u tom prvom pravom upoznavanju predstavila kao dobroćudna, uljuđena, no i pomalo pomaknuta bakica. Naravno odmah sam osjetio njenu sujetu i pomalo preziran stav prema svima nama običnim smrtnicima, koji nismo članovi Društva hrvatskih književnika, vegetarijanci i naravno "spasitelji" jadnih napuštenih životinja. No to je bio samo početak, da sam znao što me sve očekuje pobjegao bih iz njene blizine glavom bez obzira. Nažalost u to vrijeme ja to nisam mogao znati.

Mitomanija - sklonost nekih ljudi da izmišljaju priče o nevjerojatnim događajima

Odmah u tih nekoliko prvih trenutaka opazio sam i to da ta žena na neki način živi u mašti, no i da je sklona stvaranju mitova o samoj sebi. Naime na predstavljanju njene knjige kritičar Pavešković je između ostalog naveo da je to žena, koja je u svom vrtu svakom svom ljubavniku zasadila stablo. Prolazeći kroz vrt vidio sam da stabala ima mnogo, pa sam je upitao da li je to istina. Na taj upit je samo slegnula ramenima i rekla da je to priča, koju je izmislila kad je objavljivala zbirku pjesama "Stablopis".

Čučerje - mjesto koje ipak nisam smio posjetiti

Navela je da me je svakako željela upoznati, jer da sam ja jedini čovjek, koji joj je u petnaestak godina bavljenja psima postavio dvadesetak dobrih pitanja za intervju, bez obzira što se u medijima puno pisalo o njoj. Sjedeći za kompjuterom, objašnjavajući joj što je to Internet i zašto bi se trebala naučiti slati e-mailove učinio sam i jednu grešku - pokazao sam joj digitalnu knjigu s stihovima Tina Ujevića koju sam isprogramirao nekoliko mjeseci ranije. Ta digitalna knjiga ju je oduševila i odmah je izjavila da je njen san da izabere pjesme za Antologiju najvećih hrvatskih pjesnika, upravo na način na koji sam ja izabrao pjesme Tina Ujevića. Tu večer smo razgovarali i o mojoj namjeri da na Internetu napravim stranicu na kojoj bi posjetitelji mogli preuzimati digitalne knjige o čemu ona naravno nije znala apsolutno ništa, kao ni o internetu i kompjuterima uopće, te o autorskim pravima o čemu je kao književnik znala puno više od mene.

Vračajući se kući autobusom i tramvajem pomislio sam da se to Čučerje zaista nalazi na kraju svijeta.

Nikad ne reci nikad

No da nikad ne treba reći nikad uvjerio sam se već idući dan kad sam u Outlooku pronašao njen prvi E-mail. Slijedila je sve upute koje sam joj zapisao i uspjela. Bilo mi je drago što sam joj pomogao, no 15- ak minuta kasnije, već me je zvala na telefon tobože se ljuteći što joj nisam odmah otpisao. I zatim je krenulo

Počela mi je svaki dan slati desetak e-mailova i svaki put nazivati me, ako joj ne bih odmah odgovorio. Naravno to je bilo nemoguće, jer ja zaista nisam tip koji bi cijeli dan mogao sjediti za kompjuterom. Mislio sam proći će je ili to je jednostavno trenutak zaluđenost činjenicom da je naučila slati E-mailove.

Njena pisama ispočetka su bila normalna, no ubrzo zatim je počela slati i pisma neobičnog sadržaj poput ovog;

Iz jednog od mnogobrojnih pisma koja mi je uputila Ana Horvat

Ondje sam u poglavlju "Poremećaji spolnog nagona" pronašla stručni naziv za moj poremećaj koji se zove efebofilija, ukratko: spolna ljubav starijih žena prema mlađim muškarcima.Vrlo sam zadovoljna sa svojom dijagnozom.

Moram priznati da me je to pismo zbunilo jer ja nisam navikao pričati o spolnim nagonima s ženama, koje su dva ili više puta starije od mene, no mislio sam proći će je.

Ipak nije je prolazilo

Ubrzo mi je u pismima počela tepati. Postao sam dragi učitelj, zlatna ribica, Dragi Nenadek dragi i dobri, Vilenjačić i slično. Ubrzo zatim počela mi je slati i pjesme, koje je napisala samo za mene. Priznajem da sam se počeo osjećati sve neugodnije.

Kad je vidjela da ni to ne pomaže počela mi je nuditi poslove. Te zašto ja ne bih socijalizirao i dresirao pse o kojim se njena udruga brine, kad sam tako sjajno izdresirao svoju Schnautzi. Novac prema njenim riječima nije bio problem. Odbio sam sve te njene prijedloge samo zato jer me kod navodnih zaštitara životinja uvijek zadivi to što nikad nemaju novca za hranu ili udomljavanje napuštenih životinja, no uvijek imaju novaca za sebe i svoje sulude ideje. "Psima ništa meni sve", kako je to i sama Ana Horvat jednom kasnije rekla.

Tko bi mogao znati da ću toliko pogriješiti ?

Nekoliko dana poslije toga telefonom me zamolila da joj dopustim da sudjeluje u tom mom projektu "Digitalnih knjiga" odnosno da kao književnica odabere pjesme za svaku od knjiga pisaca za koje sam mislio da bi mogli biti predstavljenu u knjigama. Ispočetka nisam vidio razloga zašto joj to ne bih dopustio.

Tek poslije spoznao sam kakvu sam grešku učinio.

Dobročudna starica pretvorila se u diktatora

Naime u tijeku realizacije projekta, nekad dobroćudna bakica polako se pretvarala u pravog diktatora. Pisala mi je desetak pisma dnevno i uvijek me nazivala ako joj u roku od 5 minuta ne bih odgovorio. Zatim bi me nazvala da skoknem do nje u Čučerje (20 km od kvarta Srednjaci u kojem ja živim), jer joj je recimo pauk digao auto. Taman kad bih se vratio kući Ana me zvala da se opet vratim, jer je navodno zaboravile podići slike kod fotografa.

Naravno da nisam otišao, no pravi problemi su tek počinjali.

Lisica je nanjušila novac

Jedini posao vezan uz digitalne knjige, koji je ona odradila bilo je to što je od svakog od pjesnika, koje smo zajedno izabrali, odabrala osam ili deset pjesama te telefonom u ime portala Digitalne-knjige.com kontaktirala pet autora u vezi autorskih prava za objavljivanje njihovih pjesama u knjizi. Sve ostalo uradio sam ja, od grafičkog rješenja izgleda, programiranja, kompajliranja knjige, izrade dizajniranja i programiranja web stranice, obrade slika, pisanja teksta, postavljanja na server,itd.

Knjige iz Edicije Klasici hrvatske književnosti, digitalne slikovnice i sve druge objavljene knjige, uredio sam sam, odnosno bez Ane Horvat, jer ona tu jednostavno nije imala što izabirati.

Prvog, a dosad i jedinog sponzora digitalnih također sam ja pronašao. Zanimljivo je i to da je nekoliko mjeseci kasnije direktorica te tvrtke u povjerenju rekla da ju je nakon što je odobrila sponzorstvo nad Digitalnim knjigama, osoba po imenu Ana Horvat svakodnevno nazivala i tražila novac za stotine tisuća napuštenih pasa koje navodno udomljuje udruga Druga prilika.

Lisica je nanjušila da oni imaju novac, pa je jednostavno iskoristila priliku.

Diktator ne oprašta

Najviše ju je pogodilo to što sam ja u Digitalnim knjigama odlučio objavljivati i klasike hrvatske književnosti i prozu, a ne samo knjige pjesama njenih prijateljica i prijatelja za koje uglavnom nitko osim nje nije ni čuo. Toliko se razljutila da mi je taj dan napisala samo 4 pisma i dva puta me nazvala.

Taj dan doživio sam kao praznik, no ubrzo zatim Ana Horvat je počela razgovarati s "Čarobnjakom", odnosno nekakvom imaginarnom ličnošću, koja postoji samo u njenoj bojim se, ne baš sasvim normalnoj glavi.

Tko je "čarobnjak"

Nastavak na slijedećoj strani